Termovakuumska presa za svemirska istraživanja, osim što je na prvu teško izgovoriti, još je teže taj pojam dovesti u logičnu vezu sa Bosnom i Hercegovinom.
Upravo takav jedan tehnološki sklop proizveden je u skromnoj radionici Zvjezdana Višta, građevinskog inženjera iz Doboja.
Da, građevinskog... koji se u trenutku konstruisanja mašine za istraživanje svemira, bavio stolarskim zanatom.
Uslijed ekonomske situacije u zemlji i nemogućnosti pronalaska posla u struci, Zvjezdan Višt je oformio stolarsku radionicu. Iz vlastite frustracije na nemogućnost nabavke potrebne mašine za rad, Višt je prekopirao idejno rješenje postojećeg sklopa koji nije mogao priuštiti i 2005. godine konstruisao svoju prvu vakuumsku presu za oblaganje drveta.
Nakon prve mašine, ubrzo je zatim za kolege iz branše izradio nekoliko presa iste namjene da bi se tokom godina usavršio i fokusirao na serijsku proizvodnju.
Nacionalna agencija za istraživanje svemira iz Indije je potom raspisala konkurs za kupovinu vakuumske prese za obradu karbonskih vlakana i sintetičkih legura. Na poziv najvećih svjetskih kompanija sa strogim standradima kvaliteta odgovorila je i tada skromna radionica Zvjezdana Višta, a upravo taj angažman je najveća referenca sadašnje kompanije Wischt iz Doboja.
Kupac koji se ne cjenka
„Tender je raspisan na svjetskom nivou i komunikacija sa mnom je trajala blizu pola godine. U početku, sa njima sam komunicirao kao sa svakim kupcem, nisam ni znao šta je u pitanju, dok nakon par mjeseci dopisivanja nisam uzeo malo da 'pročačkam' ko je ta osoba sa kojom se redovno dopisujem“, navodi Višt.
„Kroz prepisku sam zaključio da taj čovjek zna o ovoj tematici bar koliko i ja. Tačno je znao šta traži i nije se ponašao kao ostali kupci, nije se cjenkao, nije ni spominjao novac, njemu je bilo bitno može li moja mašina zadovoljiti kriterijume“, rekao je.
U jednom trenutku Višt je dobio informaciju da će mu biti poslan mail sa zvaničnim pozivom za predavanje ponude za proizvodnju mašine.
„U pitanju je bio cirkularni e-mail gdje sam mogao vidjeti ostale ponuđače i zaključio sam da je to bio tender po pozivu. Ali kad sam vidio ko tu učestvuje, noge su mi se odsjekle. Ukratko 'strašna' konkurencija, kompanije koje proizvode za Boeing za Miradge. Da budem iskren, htio sam da odustanem, jer nemam ja šta tu da tražim. Ali me je kopkalo zašto su pored ovih kompanija sa mnom održavali komunikaciju i pripreme pola godine“, prisjeća se.
U nekadašnje 'slijepo crijevo BiH', zbog radnih mjesta koja se nude, preseljavaju cijele porodice.
„Ja sam 'podebljao' cijenu još 30 posto da ne ispadnem prejeftin i 'šalabajzer' u ozbiljnoj konkurenciji, i otišao na godišnji odmor. Meni je sva ta priča djelovala kao prevelika za mene, mislio sam da se neko šali sa mnom, jer je u pitanju kupac koji troši milijarde samo na softverska rješenja, i moja sumnja je tek nestala kada smo dobili bankovnu garanciju“, navodi Zvjezdan Višt.
Iz šupe gdje je napravljen prvijenac, otišla je i mašina za indijsku agenciju za istraživanje svemira.
„Mi smo tada radili u prostoru koji smo popularno zvali 'šupa', to je zapravo bila stolarska radionica gdje smo sve započeli. To mjesto gdje smo radili od 1996. do 2005. godine kada sam ja iz frustracije i inata napravio svoju prvu mašinu“, kaže Višt.
U procesu izrade mašine, postojale su mnoge složene prepreke koje ni daleko veće i iskusnije partnerske kompanije iz Evrope nisu mogle riješiti, upornost i sirovi inat su u rekordnom roku dovele do krajnje 'skype prezentacije' ugovorenim kupcima.
Šupa VS amfiteatar
„Da bi razbili sumnju oni su tražili da im mašinu predstavimo preko Skypea. Mi smo to olako shvatili, al' problem je bio što wireless nije bio dostupan u šupi, pa smo kupili 30 metara mrežnog kabla i nekako osposobili internet konekciju. Šupu smo sredili da liči na pravi proizvodni pogon, ali sve je postalo dramatično kada su nam tražili da 'zumiramo' neke komponente na mašini. Kolege iza kamere su pomijerale kompletan sto na kojem se nalazio laptop, da bih ja na kraju otkačio kameru 'na štipaljku' i prinio je fizički do elemenata mašine. Nas četvorica sa jedne strane u šupi, a u Indiji pun amfitetar bijelih mantila plješće“.
Wischtove mašine su stige u pogone Chryslera, Lamborghinija i Ferarija podsredstvom partnerske kompanije iz Italije sa kojima ovaj bh. proizvođač ima ekskluzivan ugovor. Njihov brend nije eksponiran kod kupaca visokih referenci, međutim posljednjih godina Wischt počinje pokrivati tržišta kompletne Evrope, dijelova Azije i Amerike.
Od stolarske radionice, za čije potrebe je konstruisana prva presa, Zvjezdan Višt je znatno usavršio koncept rada vakuumske prese i prijavio vlastiti patent na jedno tehničko rješenje, odnosno specijalizovanu izvedbu te mašine.
„Taj patent mi koristimo više u svrhe marketinga, jer mi time dokazujemo da smo bili u stanju da smislimo neko poboljšanje. Nije profitabilan da mi možemo od toga samog živjeti, već ima simboliku koliko smo uporni u svom radu u državi koja je odbila dati pomoć ili neku vrstu podrške. Vjerovatno je u tome sva snaga, što znamo da bez vlastitog zalaganja ne možemo ovu zemlju učiniti boljom“, kazao je Zvjezdan Višt.
Kompanija Wicht trenutno zapošljava 23 radnika i svojom inicijativom je za kratak period izgradila je ozbiljnu reputaciju na svjetskom tržištu, da podsjetimo, firma je iz Bosne i Hercegovine, i sve je započeto inatom u šupi.
Izvor: Al Jazeera
